Come to the dark side, we have Draco...

Ležala sam na krevetu i buljila u strop. Bila sam u Cardiffu već 8 dana a i dalje nisam napravila ono zbog čega sam došla. Dani su mi se sastojali od slaganja onog što planiram reći u glavi i na papiru. Rezultati su se vidjeli po sobi. Cijeli pod je bio prekriven zgužvanim papirima, a onaj na stolu bio je prazan. Ništa. Nisam bila u stanju smisliti što bi rekla. Dobila sam odgovor od Aye. Samo je rekla da se vratim što prije i da se javljam. Malo me zabrinjavalo to što Max nije poslao gnjevno pismo. Nekako sam to od njega očekivala.
“Ne mogu više ovako.” rekla sam i ustala. Uzela sam svoj kaput, stavila slytherinski šal oko vrata, pobrala torbu sa poda i izašla. Vani je je bilo hladno, ali na moju sreću nije padala kiša. Grad je već bio okićen božićnim ukrasima, a ljudi su sa svojim voljenima kupovali poklone. Polako sam hodala prema kafiću u kojem sam provodila večeri ovih par dana.

Otvorila sam vrata i ušla. Osjetila sam toplinu zraka na licu. Taj osjećaj sam uvijek povezivala sam ulaskom Kod Tri Metle, a samim time i sa ljudima koji su mi bili sve u životu. Došla sam do stola za kojim sam sjedila svaku večer i pričekala konobara.
“Irska kava?” pitao me mladi konobar.
“Da, jaka, i to ne mislim na količinu kave.” rekla sam i uzela novine sa susjednog stola. Pogledom sam prešla naslovnu stranicu i ne našavši ništa zanimljivo bacila sam ih na stol. Izvadila sam svoj crni Avangard iz torbe i shvatila da imam još samo jednu cigaretu. Nevoljko sam ju uzela jer sam znala da je noć duga, a meni su cigarete stvarno potrebne. Zapalila sam ju i potegnula dugi dim. To je bilo ono što mi je trebalo. Stavljala sam zippo natrag u sobu kad sam vidjela da mi je kava na stolu. Bilo mi je čudno što nisam čula uobičajeno ‘izvoli’ pa sam brzo podigla pogled.
“Mislim da bi ti i ovo trebalo.” rekao je poznati glas, a onda je na stol sletjela kutija Avangarda.
“Gabe??” bila sam šokirana.
“Slušam objašnjenje.” tiho je rekao i sjeo nasuprot mene.
“Objašnjenje?” pomalo ljuto sam pitala. Ako je znao da sam u Cardiffu znači da je i znao zašto sam tu.
“Mei mei, pola čarobnjaka u Velikoj Britaniji te traži.” bio je ozbiljan, zvučao je strogo.
“A koja bi bila tvoja reakcija da saznaš ono što sam ja saznala?” oči su mi se počele puniti suzama. Zadnja stvar koju sam trebala je bilo nečije pametovanje.
“Razgovor bi bio zgodno rješenje.”
“Razgovor s kim? S Martinom koji mi laže cijeli život?” pitala sam s gađenjem.
“Da si razgovarala s njim shvatila bi zašto ti je lagao.” pokušao me smiriti.
“Nije me briga.” naglo sam ustala, zgrabila kaput i torbu, iz džepa izvukla 5 funti i ostavila ih na stolu.
“Nije me briga.” ponovila sam i izjurila iz kafića.

Hladan zrak pomogao mi je da se smirim. Brzim koracima došla sam do parka i sjela na klupu. Izvukla sam Gabeovu kutiju Avangarda iz torbe i izvadila cigaretu.
Trebala bi prestati pušiti.
Zapalila sam ju. Zatvorila sam oči da pokušam razbistriti glavu. Bijes, tuga, očaj. Nisam mogla izbiti iz glave osjećaj odbačenosti. Povukla sam još jedan dim i otvorila oči. Vidjela sam prve pahulje snijega. Čula sam smijeh svojih vršnjaka. Parovi su prolazili pokraj mene držeći se za ruke. Po prvi puta u mom životu bila sam nevažna. Nitko nije obraćao pozornost na mene.

Ne znam koliko dugo sam sjedila u parku. Vrijeme sam mogla mjeriti jedino osjećajem odumrlosti prstiju. Osjećala sam hladnoću u kostima. Oko mene je bila potpuna tišina. Jedini zvuk koji se čuo bilo je moje promuklo disanje. Polako sam ustala i krenula prema stanu. Meki snijeg topio se pod mojim nogama. Bila sam izgubljena. Ne fizički, već psihički.

* * * * *

Probudilo me kucanje na vratima. Pogledala sam na sat. Prošlo je podne. Bezvoljno sam se izašla iz kreveta i navukla Maxovu majicu. Pod je bio hladan. Na prstima sam odskakutala do vrata i otključala ih.
“Oprosti.” Gabeova isprika došla je čim sam otvorila vrata.
“Nisi ti kriv.” rekla sam i otišla natrag u krevet. Zavukla sam se pod topli pokrivač i čekala da Gabe uđe u sobu. Čula sam zatvaranje vrata i njegove korake na drvenom podu. Okrenula sam se prema zidu.
“Mei mei.” sjeo je pored mene. Osjetila sam njegovu ruku na svom ramenu. Polako sam se okrenula, a suze su se slijevale niz moje lice.
“Gabe...” tiho sam rekla. Privukao me k sebi i zagrlio me. Taj zagrljaj bio je ono što mi je trebalo. Opet sam se počela osjećati voljenom. Shvatila sam da je ljudima stalo.
“Mei mei, ako želiš idemo zajedno do nje.” njegov glas zvučao je tako umirujuće.
“Ne znam što bi joj rekla.”
“Riječi će doći same od sebe. Ajde odi se sredi, prvo te vodim na doručak.” poljubio me u čelo.
“Možemo još malo ovako ostati?” tiho sam ga pitala.
“Naravno mei mei.” još jače me zagrlio.

* * * * *

“Dva kroasana i dvije kave.” Gabe je naručio dok sam ja kuckala prstima po stolu. Izvadila sam cigaretu iz kutije i posegnula za upaljačem.
“Evo, ja ću.” Gabe je bio brži.
“Hvala.” tiho sam promrmljala. Slabost nije napustila moje tijelo.
“Izvolite.” rekla je punašna, mlada konobarica i spustila kroasane i kave na stol.
Ja nestrpljivo uzela kroasan i počela trgati male komadiće te ih stavljati u usta. Gabe se nasmijao i otpio gutljaj kave.
“Dakle, koji je plan?” pažljivo me pitao. Nije želio da se moja burna reakcija ponovi.
“Idemo do nje.”
“Kad?”
“Kad popijem kavu.” nasmijala sam se. Prvi put u zadnjih 9 dana na mojem licu pojavio se osmijeh.

* * * * *

Duboko sam udahnula, pogledala Gabea i pokucala na vrata.

Lenore Snow

Promatrala sam taj natpis na vratima i prisjećala se slika koje mi je Martin pokazivao. Vrata su se polako otvorila, a Gabe je tiho prozborio “oh”. Pred nama je stajala moja majka. Jedinu razlika između nas dvije, uz činjenicu da je bila starija, činile su oči. Njezine tamno-smeđe oči bile su potpuna suprotnost mojim dubokim plavima.
“Tko ste vi?” pitala nas je kao da ne primjećuje da gleda svoju mlađu kopiju.
“Ja sam Gabriel, a ovo je Simbellmyne.”
“Simbellmyne?” hladno je pitala.
“Da, ja sam Simbellmyne Blake.” nekako nisam željela izgovoriti svoje srednje ime.
“Što ti radiš ovdje?” njezin glas bio je hladniji od okolnog zraka.
“Došla sam vidjeti svoju majku.”
“Dobro, vidjela si me, a sad možeš ići.” odgovorila mi je i zatvorila vrata.

Okrenula sam se na peti i ne prozborivši ni riječ krenula natrag prema svojem stanu.
“Mei mei. Čekaj!!” Gabeov glas dopirao je do mojih ušiju, ali ja ga jednostavno nisam željela čuti.

* * * * *

Sjedila sam na krevetu i slušala Gabeovo nabijanje po vratima. Glava mi je bila prazna. Toliko toga se u meni nakupilo da sam jednostavno sve blokirala. Ustala sam i polako otišla do prozora. Pahulje snijega polako su padale, a noć se polako spuštala na grad. Odjednom Gabeovo lupanje je prestalo.
Odustao je.
Sljedeće što sam vidjela bile su krhotine vrata i Martin koji ulazi u stan.
“Simmy! Oprosti.” došao je do mene i zagrlio me.
“Ne razumijem.” prošaptala sam i privila se uz njega.
“Sve ću ti objasniti. Ali moraš shvatiti da bi bilo bolje da nikad nisi saznala da je živa.” malo čvršće me zagrlio.
Stajali smo jedno vrijeme zagrljeni. Pokušala sam zaključiti zašto mi nije rekao i shvatila da je sigurno imao dobar razlog. Ipak je on bio taj koji me uvijek čuvao kao kap vode na dlanu.
“Umorna sam.” rekla sam nakon nekoliko minuta stajanja.
“Odi spavati.” poljubio me u čelo.
Ja sam skinula marte i samo se u odjeći uvukla u krevet. Nakon samo nekoliko trenutaka utonula sam u san.

* * * * *

“Pusti me unutra!”
“Ne. Spava. Umorna je.”
“PUSTI ME UNUTRA!!!” slušala sam svađu koja se odvijala ispred, sad već popravljenih vrata. Znala sam da jedan glas pripada mom starom, ali za drugi nisam bila sigurna.
“NE.”
Vrata su već drugi put bila u komadićima. Ovaj put kroz njih je ušao Max. U par brzih koraka došao je do kreveta i zagrlio me bez riječi.
“Max? Što ti radiš tu?” zbunjeno sam ga pitala.
“Da mi više nikad u životu nisi napravila ništa slično. Jel jasno?” strogo me pitao.
“Aha.” i dalje sam bila zbunjena.
“Onda dobro.” rekao je i poljubio me. Legao je kraj mene na krevet, a ja sam zaspala u njegovom naručju.

I was sitting in my room, once more reading letters I wrote. My eyes were full of tears and there was nothing I could do about it. First letter was for Max. It was the longest 'cause I needed to explain him.

"First of all, I'm sorry. Sorry for writing you this letter instead of talking to you. But I wouldn't be capable of seeing the look on your face. I'm leaving. Not you, don't worry, you know I couldn't. I'm leaving everybody. There are some things I have to think about and, as much as I love you, I have to think with my head clear. I bought a little place so I won't be sleeping in a hotels. I won't be long. Maybe a month or two. And when I come back you'll be the first person I'll talk to. If you want to send me an answer I'll send you Werana, but if she returns without it, I'll understand.

Honey, I love you with all my heart but I must do this on my own.

See you soon..."

I smiled and put the letter in an envelope. I took my pen and wrote "For Max from Simbellmyne". One tear went down my face. I wiped it with my sleeve. Next letter was not for one person.

"Guys, I'm going.

Actually if you're reading this that means I'm already gone. I found out some things that will change my life. I need to think about them. I know you would go with me, and I love you 'cause of it, but not this time, this time I'm doing it on my own. When you're reading this I'm probably going crazy in my apartment but you'll see me soon. In a month, maybe two. I'll send Werana in case you want to answer me.

And guys, don't worry. I'll be fine. I guess."


This letter was for Aya, Snake and Draco.
The last letter was a bit different.

"I hate you. You should have told me. I deserved to know. Don't expect to hear of me any time soon. Be grateful for this letter. It's more then you should get."

I was angry. My hands were shaking while I was raging. I wrote "For" on the envelope but I wasn't sure what should come next. Finally, after couple moments I wrote "Martin".

I took a deep breath and wiped out my tears. It was time to go. I took my suitcase, my Firebolt and my hat. The room was so quiet. Everyone was sleeping. I slowly got out and put the letters on the table. They'll know what to do. Next thing I know, I was on Firebolt heading for Cardiff.

Znam da je kratak post i znam da je čudan. Ali kad su Aya i Alexis izrazile želju da bude što prije onda sam objavila. Sljedeći post dolazi kad počne školska godina.
I, morala sam pisati na engleskom jer mi pisma na engleskom leže više nego na hrvatskom.

“Pusti me!”
“Preko mene mrtve.”
“Kad tako želiš!”
“Ha-ha. Ozbiljno misliš da se sposobnija od mene?”
Slušala sam svađu ispred vrata. Dora i Aya, nisam mogla vjerovati da je Dora tolko uporna. Nasmijala sam se i pogledala Maxa. Spavao je kao beba. Polako sam ga trknula.
“Max.” šapnula sam.
“Mda?” promuljao je i otvorio oči.
“Sestra ti doživljava živčani slom.”
“Prerano je za to.” rekao je gledajući na sat. Bilo je 9.
“Ak ju hoćeš živu odi ju smiri, jer kad Aya poludi onda se može oprostiti sa životom.” objasnila sam usput uzimajući cigaretu.
“God damn it.” opsovao je i ustao.

“Dobro koji je tebi kurac?” pomalo živčano je pitao Doru. To nije bio dobar znak. Max je rijetko bio živčan, i to nikad nije dobro završilo.
“KOJI JE TEBI KURAC??? SI TI NORMALAN???” Dora je reagirala neočekivano. Max je ostao šokiran.
“To je moj život. I ja mislim raditi s njim kaj hoću.” hladno joj je odgovorio.
“Da, Lily, pomiri se tim.” dodala sam.
“I ti isto! Ponašate se ko derišta. Dora, ja volim Simbellmyne. Nemreš to promjeniti. Simmy, Dora mi je sestra. Obadvije ste razmažene u vražju mater.” više nije mogao izdržati.
“Dobro. Ak sam tak grozna, onda idem.” rekla sam i vratila se u sobu po stvari.
“Simmy.” rekao je blago.
“Ne zanima me.” povukla sam Ayu za rukav i krenula po stepenicama.
“Ona se tak ponaša prema tebi i ti ju trpiš?” Dora se javila.
“Daj jednom u životu šuti kad te se ne tiče.” odbrusio je Max i potrčao za mnom.
“Simmy.” okrenula sam se. Max je izgledao umorno, ali na neki čudan način.
“Simmy, nemoj mi to raditi.” polako je došao do mene.
“Ehm, ja ta čekam vani.” rekla je Aya i izašla iz kuće.
“Max, čemu sve ovo? Brak? Ali ja imam 17 godina.” gledala sam ga u oči. Bile su neobično tople, pune ljubavi. Taj pogled govorio je sve ono što Max nikad nije rekao.
“I ti i ja znamo da smo idealni jedno za drugo. Ti si prva i zadnja koju volim.” Max je zvučao odraslo i ozbiljno.
“Onda ti ne mogu reći ništa osim...” počela sam i zastala.
“Osim?” nestrpljivo je pitao.
“Osim da.” nasmijala sam se i poljubila ga. Snažno me zagrlio. Osjećala sam se sretno i sigurno u njegovom zagljaju.
“Sad se samo mogu nadati da me tvoj stari neće ubiti.” rekao je i počeo se smijati. Usne su mi se razvukle u širok osmjeh, još jednom sam ga poljubila, a onda otišla.

* * * * *

“Čekaj malo! Ti si pristala? How sweet...” Lucy je bila romantična duša i naše zaruke su ju oduševile.
“Meni i dalje nije jasno gdje je bio ostatak škole u tome trenutku.” Lucas je cijelo vrijeme razbijao glavu time budući da je on bio kod kuće taj vikend.
“Gle, par dobro isplaniranih čarolija, mala pomoć Snapea i sve je moguće.” Snake se pojavila kod našeg stola.
Večerali smo, i razgovarali o zarukama. Bacila sam pogled prema Gryffindorima. Dora je ljutito gledala prema meni, a ja sam se ponoso nasmijala. Bila sam glavna tema cijele Velike dvorane. Nije to bilo ništa čudno, ali ovaj put su apsolutno svi pogledi bili upereni u mene kad sam ulazila.
“Snapea?” Lucas se još nije naviknuo na naš odnos sa Snapeom.
“Da, Snapea. On je objasnio ostalim profesorima zašto će pola škole biti zagrađeno čarolijama.” objasnila mu je Stella.
“Zoe.”
“Lucas, nemoj me zvati Zoe. Ja sam Snake.” upozorila ga je. Opet. Lucas je imao poteškoća s nadimcima. Mene je uvijek zvao Simbellmyne, Ozzyja Ozren, Roycea George, čak je Lucy zvao Lucille.
“Ok, ok. Snake, imam jednu molbu.”
“Slušam.” rekla je i sjela pored njega.
“Znaš da su svi profesori dobili dozvolu da si pozovu asistente.”
“Ma da? Nisam znala.” sarkastično je odgovorila. Lucas se nasmijao.
“Uglavnom, dolazi moj brat kao asistent McGonagallici.” počeo je pričati.
“Preobrazba??” šokirano sam pitala.
“Zato i mrzim preobrazbu. On je tolko dobar da mi se niti neda truditi. Uglavnom, on dolazi, pa sam te htio zamoliti da mu pokažeš školu umjesto mene.” završio je i pogledao ju molećivim pogledom.
“Kolko godina ima?” pitala je prije nego što je pristala.
“27”
“Ok, kad dolazi?” pristala je.
“Ej, Luke.” čuli smo australski naglasak. Zoe se brzo okrenula. Ja sam ostala paf. Ispred nas je stajala mlađa verzija Nicka Cavea. Tamna, poluduga kosa, tamne oči. Visok, mršav, s cigaretom u ruci.
“Gabriel. Već si tu? Nije tvoj dolazak trebao biti sutra?” pitao je Luke i ustao da se pozdravi s bratom. Bili su toliko različiti da nitko nebi rekao da su braća. Luke je bio plavušica s nježnim crtama lica i uvijek veselim izrazom lica. A Gabriel, on je bio slika i prilika svog strica. Čak i kad se nasmijao izgledao je ozbiljno.
“Svađa s Nickom. Pokušao sam ga uvjeriti da razgovara s Blixom.” objasnio je.
“A, da. Gabriel ovo su Simbellmyne, Aya, Zoe, Lucille, Ashlee, Ozren, Draco, Blaise, George i Stella.” predstavio nas je Luke.
“Mi smo zapravo Snake, Lucy, Ash, Ozzy, Zabini, Royce i Simmy. Ali tvoj brat ima probleme s nadimcima.” nadovezala sam se na Lukea, dok se ostatak ekipe smijao.
“Drago mi je. Ja sam Gabe.” pružio mi je ruku, a nakon toga se okrenuo Lukeu.
“Dakle, pokaži mi svoju školu.”
“Prepuštam to Zoe.” Luke je rekao, a onda zagrlio Ayu.
“Luke! Ja nisam Zoe, ja sam Snake.” nasmijala se.
“A onda idemo Snake.” Gabe se vragolasto nasmijao dok je Snake ustajala.
“Idemo.” složila se i oni su razgovarajući otišli.

Okrenula sam natrag prema društvu i vidjela Zabinijevo šokirano lice.
“Zabini!” pozvala sam ga.
“Cave... Izgleda ko Cave...” Zabini je i dalje bio izbezumljen.
“On i je Cave. Samo ne Nick, ali nije ni daleko. Ima sličan glas i svira s Nickom od kad je Blixa otišao.” Luke se smijao. Njemu je od početka bila smiješna naša zaluđenost njegovim stricom. Obećao nam je da će nas upoznati, pa smo Zabini i ja postali opsjednuti i gnjavili smo ga svakodnevno kad će doći taj, za nas veličanstven, dan.
“Ali... On izgleda ko Cave...” Zabini nije izlazio iz svojeg transa.
“Honey, smiri se. Diši.” Stella ga je pokušavala smiriti.
“Ali...”
“Luke!! Gdje je Gabe?” opet smo čuli australski naglasak.
“Nick! Dugo se nismo vidjeli.” Luke je ustao i otišao do svog strica. Sad sam i ja ostala u šoku. Nick Cave, moj najdraži pjevač, moj idol, stajao je svega 2 metra od mene. Pogledala sam prema Zabiniju. On je bio na rubu. Izgledao je kao da će svakog časa pasti u nesvijest.
“Ehm, gospodine Cave. Ja bi vaš autogram.” uspjela sam složiti normalnu rečenicu.
“Ja nisam nikakav gospodin. Moje ime je Nick.” rekao je i pružio mi ruku.
Duboko sam udahnula da se smirim, a onda se rukovala s njim.
“Ja sam vaš drugi najveći fan.” cerila sam se od uha do uha gledajući kako mi se Nick Cave potpisuje na torbu.
“Drugi? Obično svi kažu da su najveći fanovi.” završio je potpis, a ja sam zurila u svoju crvenu torbu sad ukrašenu natpisom:
Nick Cave
for Simbellmyne, my 2nd biggest fan
“Pa, on je vaš najveći fan.” pokazala sam na Zabinija. Malo se oporavio od šoka, ali i dalje nije baš bio pri sebi.
“Zanimljivo.” Nick se smijao gledajući Zabinijevu majicu. Baš je danas od svih dana Blaise obukao majicu s coverom Muder ballads.
“Kylie i u živo izgleda dobro?” bilo je prvo pitanje koje je Zabini izustio.
“Da.” rekao je Nick kroz smijeh.
“E da, Gabriel je otišao u onom smjeru.” pokazao je Luke.
“Idem za njim. Bilo je mi je drago, nadam se da vas Luke dovodi na rođendansku proslavu.” pozdravio nas je i otišao.

* * * * *

“Gabe!” tražila sam ga. Snake i ja smo željele postati animagusi, a on je bio majstor za to.
“Mei mei?” čula sam njegov glas.
“Meni i dalje nije jasno zašto me zoveš Mei mei?”
“Zato jer te i Snake tak zove.”
“Idemo.” rekla sam i nastavila “Ali Snake me zove Mei mei jer smo ko sestre.”
“Meni se sviđa Mei mei, više nego Simmy, pa onda...” nasmijao se i zagrlio me.
Prošla su 4 tjedna od njegovog dolaska, a potpuno se uklopio. Snake i on su nešto mutili, pokazao se kao dobar brat Lukeu, a i prema meni se ponašao kao stariji brat.
“Nego, nisam te još pitao, koja životinja želiš biti?”
“Pa zapravo i ne znam... Neću biti zmija jer to prepuštam Snake. Mislim da tarantula dobro zvuči.”

Došli smo do naše društvene, i zavaljeni u fotelje čekali Snake. Pretpostavljala sam da će kasniti kao i uvijek pa sam izvukla joint iz torbe. Uzela sam zippo i zapalila ga. Duboko sam potegnula i ponudila Gabeu. Naravno uzeo je. U zadnje vrijeme sve češće sam pušila travu. Gabe je sa sobom donio godišnju zalihu, koju smo mi naravno ubrzano trošili. Čak sam i postala neoprezna, jer su me već 3 puta ulovili kako pušim s Gabeom, naravno, uvijek smo se izvukli bez ikakvih posljedica.

“Opet se drogirate?” čula sam Snake.
“Aha.” Gabe i ja smo rekli u isti glas.
“Idemo početi s vježbama.” javio se naš instruktor.
“Idemo.” odgovorile smo.

Polako sam otvorila oči. Ležala sam u krevetu u bolničkom krilu. Pokušala sam se prisjetiti što se dogodilo. Moja mrzovolja, Snake i haljina, prazna Velika dvorana.
“FUCK!!” viknula sam.
“Aaa!!” dobila sam odgovor. Na stolici pored kreveta sjedio je Alexis. U rukama je držao jedan od mojih Sin Cityja.
“Si ti normalna? Nemoj se tak derati. 5 ujutro je.” smireno je rekao i nastavio s čitanjem Sin Cityja.
“Max.” tiho sam rekla.
“Doma je.” dobila sam još tiši odgovor.
“Molim?” šokirano sam pitala.
“Doma je.” zbunjeno je ponovio.
“Ne kužim. Nakon onog jučer.” ustala sam iz kreveta.
“Pa, ovak, on je malo poživčanil kad si ti pala u nesvjest.” polako je rekao.
“God damn it.” opsovala sam i izjurila iz bolničkog krila.
“Simmy!!” čula sam Alexisov glas iza sebe, ali nisam se obazirala. Sad mi je samo jedno bilo bitno. Max.

* * *

“Diži se!!” tresla sam Ayu koja je spokojno spavala. Promrmljala je nešto i okrenula se na drugu stranu.
“AYA!!!” viknula sam iz sveg glasa.
“Ha? Kaj?” Aya je skočila iz kreveta.
“Idemo. Moram otići do Maxa.” rekla sam i u par zamaha štapićem spremila Ayine i svoje stvari.
“A, da, dobro.” zbunjeno je rekla i potražila odjeću.
“Kaj se događa?” čula sam nježan Lucyin glas.
“Niš, samo ti spavaj, javimo se se brzo.” dobacila sam joj i izašla iz spavaonice.
“Čekaj me sekundu, dođem odmah.” rekla sam Ayi koja me zbunjeno gledala i otišla do muške spavaonice.
“Draco.” šapnula sam kad sam ušla. On je oduvijek imao lagan san.
“Mda?” čula sam njegovo mrmljanje.
“Ja idem naći Maxa. Wish me luck!” zagrlila sam ga i užurbano se vratila Ayi.

* * *

Mahnito trčanje iz spavaonice i smišljanje najboljeg načina da dođem do Glenfielda.
“Fuck, fuck, fuck! Moramo se vratiti po metle.” zaključila sam.
“Ili ne? Accio Nimbus 2001!”
“Accio Firebolt!” slijedila sam Ayin primjer.
Minutu-dvije kasnije obje smo držale metle u rukama i psihički se pripremale za let.
“A ne!! Ne!” čula sam poznati glas.
“Kaj sad ti hoćeš?” živčano sam pitala.
“Nejdeš k mojem burazu. Nedam ti!” Dora je stajala sa štapićem uperenim u mene.
“Molim?” šokirano sam ju pogledala.
“Da! Nedam ti da mu upropastiš život.” rekla je glasom punim mržnje.
“Honey, to je njegov život i njegov izbor.” bila sam bijesna. Željela sam što prije doći do Maxa i razgovarati s njim.
“TO nije njegov izbor. Za to je kriv Alexis.” polako je krenula prema meni.
“Daj molim te. Kad je Max napravil nekaj kaj su mu drugi rekli? Nikad.” bila sam smrtno ozbiljna.
“Ali ti to nećeš! Ti nisi sposobna za to!”
“I sama znaš da smo nas dvoje savršen par.” rekla sam i kimnula Ayi. Polako smo se počele penjati na metle.
“Niste! Ne volite se! Vi ste samo fuck-buddies!” Dorine oči ispunile su se suzama, vidjelo se koliko je bespomoćna.
“On mene voli više nego je tebe ikad volio!” hladnokrvo sam rekla i uzletjela.
“To nije istina!” Dora je vikala, a Aya i ja smo već letjele prema našem odredištu.

* * * * *

Nakon dugog i napornog leta(smrzle smo se) napokon smo sletjele pred kuću Mistovih. Duboko sam udahnula i pokucala na vrata. Nakon najdužih 20 sekundi u mojem životu vrata su se otvorila. Maxova stara je otvorila, bila je spremna za posao.
“Simbellmyne?” njezin izraz lica bio je mješavina, olakšanja, bijesa i šoka.
“Dobro jutro gospođo Mist.” rekla sam i ušla u kuću. Još jednom sam duboko udahnula i ostavljajući Ayu za sobom popela se po stepenicama i ušla u poznatu sobu.

* * *

Soba je po običaju bila ispunjena dimom, mješavina mirisa cigareta i marihuane ispunjavala je zrak. Max je poluotkriven ležao na krevetu. Duboko je disao, a ja sam hipnotizirano gledala kako se njegov prsni koš diže i spušta.

/flashback

“Kaj ti misliš ko si ti?” čula sam deranje. Nepoznat muški glas.
“Ja sam za razliku od tebe iz čistog doma. Bez mutnjaka.” Dracov ponosni glas odzvanjao je hodnikom. Ubrzala sam korak.
“Da, ali bar su oni u ovoj školi zahvaljujući istinskom talentu, a ne zahvaljujući novcu.” glas se opet javio. Postala sam znatiželjna. Nije bilo puno učenika koji su bili spremni vrijeđati Draca.
“Duhovito, talent. Misliš danonoćno štrebanje i ulizivanje svakom profesoru?” znalo se na koga Draco misli.
“Miješaš Gryffindore sa Slytherinima. Nismo mi ti koji se uvlače Snapeu.” kroz smijeh je rekao glas. Napokon sam došla do tog hodnika. Znatiželjno sam pogledala tko je to u svađi s Dracom.
“Opet pokazuješ svoj smisao za humor. Poškakljaj me da se nasmijem” smrtno ozbiljno je odgovorio Draco.
“Slytherini su ljigavi, jadni, patetični luzeri.”
“Stvarno?” sad sam i ja javila. Osoba kojoj je pripadao glas bio je Gryffindor sa 7. godine. Visok, zgodan, s povelikom dozom arogancije.
“A ti si?” prezrivo je pogledao prema meni.
“Ponosna Slytherinka.” bahato sam odgovorila i znakovito pogledala Draca. S usana sam mu pročitala Ne opet, a onda fiksirala pogled na Gryffindora.
“Vidi se. Umišljenost ti je jača strana.” jednako bahato mi je odgovorio.
“Znam. To mi je najbolja vrlina.” rekla sam polako se približavajući.
“Tipična Slytherinka. Koja si godina? 6.? 7. nisi, sa sedme sve znam.”
“5. A ti?” pravila sam se da ne znam jednako kao što se on pravio da ne zna mene. Svi su znali famozni Mist trio. Max, Alexis i mala Dora. Isto tako svi su znali fatalnu grupicu Slytherinki. Aya, Stella, Lucy i Simbellmyne. Nije prošao niti jedan dan, a da se školom nije proširio neki trač o nama. Sve smo bile predivne, i sve smo se voljele zabavljati.
“Ne znaš mene? Pa gdje ti živiš? Bahato, Slytherinsko derište.” podrugljivo je rekao. Brzo sam izvukla štapić i stavila mu ga pod bradu.
“Hoćeš da ti pokažem koliko to imam talenta?” vragolasto sam se nasmijala.

/end of flashback

Trgnula sam se iz sjećanja i vratila u sadašnjost. Max je i dalje mirno spavao. Tiho sam skinula marte i odjeću, te se u boksericama i grudnjaku uvukla njemu u krevet.
“Max.” šapnula sam. Pogledala sam ga i čekala da otvori oči. Njegov pogled rekao je sve. Riječi nisu bile potrebne. Nježno me poljubio. Trnci su prešli svaki centimetar mojeg tijela. Zagrlio me i jednostavno tako ostao. Polako sam utonula u san.

Štafeta od Lene:

Savršen dan:
Hrpa lubenica, buraz, ja i hrpa fantasy filmova.

Što te na ljudima prvo privuče:
cipele =)

Koje je ime upisano u tvom rodnom listu:
Barbara
I hate it.

Nadimak:
plava biljka & simbellmyne

Koliko će biti svijećica ove godine na tvojoj rođendanskoj torti: nemam torte za rođendan(ali ću imati 17 godina)

Kojeg ti je datuma rođendan: 18. lipnja

Koja ti je najdraža životinja: zmije & divlje mačke

Koje su ti boje oči: plavo-sive

Koje ti je boje kosa: plava

Imaš li negdje na tijelu piercing: nažalost ne

Imaš li negdje na tijelu tetovažu: nažalost ne (ali uskoro će biti zmaj i kockice)

Koje su ti boje čarape: crno-bijele, bubimir style

Imaš li sretan broj: 2

Gdje bi voljela putovati: svikud, ali prvo London, a onda Australija i Novi Zeland

Omiljeno mjesto za odmor: livada

Omiljeno jelo: lubenice (lol)

Da li neki dan u tjednu posebno voliš: subota (dan za fešte)

Što u zadnje vrijeme najviše slušaš od pjesama: Pogues - Sunny Side of Street

Koju pastu za zube koristiš: wtf??
I have no fucking idea, mislim da plidenta

Omiljeni restoran: pivnica medvedgrad(imaju hranu-znači restoran je)

Omiljeni cvijet: jorgovan (upravo sad mi je na stolu ogromni buket)

Koji fast-food restoran najviše voliš: nordsee

Kako si izgledala kad si imala 10 godina: ko razmaženo derište (kaj sam i bila)

Od koga si dobila zadnji mail: od dany

Šta radiš kada ti je dosadno: slušam muziku, čitam, ili zovem buraza ili juru

Koji od tvojih prijatelja živi najdalje u km: Agustin-Argentina

Što je trenutno najbolje u tvom životu: sve

Tko će ti prvi odgovoriti na štafetu: I have no fucking idea

Koliko je sati u ovom trenutku: 20:18

Čokolada ili vanilija: vanilija (ne volim čokoladu)

Ljeto ili zima: ljeto

Toplo ili hladno: ovisi

Crno ili rozo: ajd pogodite

Narodnjaci ili metal: prije metal, ali nisam baš neki fan

Motor ili auto: motori su mi predivni, ali se bojim voziti na njima, tak da auto

Koja ti je najdraža boja: crna,ljubičasta i crvena

Kakve ljude voliš: jedinstvene

Što misliš o petku 13-om: vežu me jako ljepe uspomene za taj dan, tak da ga volim

Da li si praznovjerna: ne baš

Štafetu proslijeđujem Ayi i Dori lol

“Još jednom sretan rođendan.” rekla sam puštajući Lucy iz zagrljaja.
“Hvala.” umiljato se nasmijala.
“E da. I Max ti čestita.” dodala sam i još jednom je zagrlila.
“Jorgovani.” rekla je. Sad sam se ja nasmijala.
“Idem. Ne želim da se Max posvađa s pola doma. Uživaj.” cmoknula sam ju u obraz i krenula prema Maxu.

Prizor koji sam vidjela me iznenadio. Max i Ozzy su razgovarali. Da, razgovarali. Nisu se svađali. Prilično šokantno budući da se inače ne podnose. Došla sam do njih i sjela Maxu u krilo.
“Kaj se tu događa?” sumnjičavo sam pitala.
“Ništa. Samo razgovaramo.” dobila sam odgovor s kojim nisam bila zadovoljna.
“Whatever.” odmahnula sam rukom.
“E Simmy, mogu te zamoliti za uslugu?” pitao me Ozzy.
“Naravno.” pristala sam bez razmišljanja.
“Jel možeš otići do Gryffindorske druš...” počeo je s molbom.
“A ne!!! Nejdem tam!” skočila sam iz Maxovog krila i viknula.
“Nisam ni sumnjal.” mrzovoljno je promumljal.
“Stvarno si se zapalil za nju?” prijekorno sam ga pogledala. Veze s Gryffindorima nikad nisu bile dobrodošle. Max i ja smo bili iznimka. Bili smo tolko neobičan par, preživjeli smo sve i svašta, pa tako i pokušaje mojeg društva da nas rastave.
“Ma nisam tak jako. Mislim, zgodna je. A i ima nekaj u barenju ponosne Gryffindorke.” dobila sam odgovor.
“Istina, ima nekaj u barenju Gryffindora.” potvrdila sam i poljubila Maxa.
“Znači ideš po nju?”
“Naravno da ne.” nije mi bilo ni na kraj pameti ići Gryffindorima. Vratila sam se Maxu i njegovim poljupcima.

Nakon nekog vremena, napokon smo se odvojili. Društvena je bila u potpunosti zadimljena, a u fotelji do nas su bili Ash i Draco.
“Idem nam po nekaj za piti. Kaj hoćeš?” ustala sam.
“Guinness.” nasmijao se. Kimnula sam i otišla do stola s alkoholom. Pogledom sam pronašla 6-pack Guinnessa i uzela ga.
“To bi bilo to.” okrenula sam se natrag prema foteljama.
“Znači to je on?” trgnula sam se. Royce je stajao iza mene.
“Da, to je on. Jedini tip koji je sposoban zadržati me.” odgovorila sam.
“Si sigurna?” privukao me k sebi i poljubio. Prije nego sam se snašla čula sam dobro poznati glas.
“Još jedan nadobudan balavac?” cinično je pitao Max. Odgurnula sam Roycea od sebe.
“Aha.” ljutito sam odgovorila.
Max me pogledao, okrenuo se prema Royceu i opalio ga šakom posred nosa.
“Ovo ti je zato jer si ju poljubio.”
Drugi udarac je bio puno snažniji.
“A ovo je zato jer si ju poljubio ispred mene.”
Gledala sam Roycevo krvavo lice. Totalni ego-trip.
“Max.” promrmljala sam kroz zube i odvukla Maxa u spavaonicu.

“Kaj je tebi?” pitala sam ga nakon kaj sam zaključala vrata.
“Neki tip mi poljubi curu ispred nosa i ja nemam pravo reagirati na to?” hladnokrvo je govorio.
“Znaš da ovo nije bilo prvi put. Takva je naša veza, i ti mene varaš. Pa ja nikad nisam neku od tvojih glupačica urekla.” pokušala sam biti razumna, ali nisam mogla.
“Pa? Zasmetalo me.” i dalje je bio hladnokrvan.
“Pa? Nisi mu zato moral razbiti nos.” legla sam na krevet. Nikad nisam mislila da će neka svađa između Maxa i mene izgledati ovako. Često se svađamo, najčešće kletve lete posvuda, ali nikad nam razlog nije bilo međusobno varanje. Koliko god bili nagli i temperamentni nepisano pravilo naše veze bilo je: varanje je dozvoljeno.
“Gle, ne znam kaj mi je bilo. Došlo mi je da ga ubijem. Budi sretna kaj nisam.”
“Nije stvar u tome kaj si ti njemu napravil. Kvragu, čak sam i uživala, ali... To nije naš način.” pokušala sam mu objasniti.
“Simmy. Ja...” nastao je muk u prostoriji. Tišinu je narušavala buka koja je dopirala iz društvene.
“Ovak. Sad idemo na party. Nadam se da imaš trave jer sam kupila Lucy bong za rođendan.” prekinula sam najneugodniju tišini u svojem životu. Neugodniju čak i od one kad je stari ulovio Maxa i mene kako radimo ne-baš-pristojne stvari.

Kad smo se vratili u društvenu party je bio na vrhuncu. Stella i Zabini plesali su na sredini društvene, a Lucy i French-boy povukli su se u kut. Nasmijala sam se i primila Maxa za ruku. Šokirano me pogledao, a ja sam samo slegnula ramenima. Držanje za ruke nije bilo baš tipično za nas. Šokirani pogledi Draca i Ash su to potvrdili. Pogledom sam potražila Roycea, ali jedino što sam vidjela je bila mlaka krvi kod stola s alkoholom.
Sam si je kriv.
Nasmijala sam se. Okrenula sam se prema Maxu. Na licu mu je titrao osmjeh, izgledao je sretno, a i ja sam bila sretna pored njega. Nijedna osoba nije me nikad navela da se osjećam tolko sretno, nijedna osoba nije uspjela toliko zaokupiti moje misli da nisam bila svjesna ničeg osim trenutka u kojem sam se nalazila. Okrenuo se i vidio da ga gledam. Snažno me zagrlio i poljubio. Kroz glavu mi je prošla misao koja me istovremeno oduševila i prepala.

* * * * *

Probudila sam se u Maxovom zagrljaju. Polako sam pomaknula njegovu ruku i izvukla se iz kreveta. Uzela sam njegovu majicu i obukla ju. Uživala sam u mirisu njegovog parfema. Tiho sam izašla iz spavaonice. Društvena je bila prazna. Pogledala sam na sat i vidjela da je tek 7. Zijevnula sam i odlučila otići do kuhinje po čaj. Makar bi mi puno više trebala kava,ali budući da sam veliki protivnik ispijanja kave, morala sam odustati od toliko mi potrebene doze kofeina. Navukla sam Ayine starke koje su iz nepoznatog razloga bile u društvenoj, za koju sam tek u tom trenutku primjetila da izgleda kao da je pala bomba. Počela sam se smijati i u Maxovoj majici i Ayinim starkama izašla na hodnik.

Skoro 2 sata kasnije vratila sa se smijući se ko budala. Štapićem sam u zraku održavala čajnik i 3 šalice. Prošla sam kroz društvenu prepunu prvašića i krenula u spavaonicu. Max je i dalje spavao ko mala beba. Natočila sam si šalicu čaja, ostalo odložila na noćni ormarić i sjela na krevet. Otpila sam dva gutljaja, a onda se bacila u potragu za svojim cigaretama. Nakon 10-ak minuta i par psovki izvukla sam svoj Lucky Strike i zippo iz Maxovog džepa. Zapalila sam cigaretu i povukla dugo iščekivani dim. Napokon smirena, opet sam se uvukla u Maxov zagrljaj.

* * * * *

Prošlo je mjesec dana, i Noć Vještica je bila tu večer. Postala sam malo čudna od incidenta s Maxom i Royceom. Više nisam imala volje za varanjem, a činjenica da je Max rekao da neće doći na bal mi je totalno sjebala raspoloženje. Sjedila sam u društvenoj dok je ostatak društva bio u Hogsmeadeu, jednostavno nisam imala volje. Po ne-znam-koji-put sam čitala Maxovo pismo. Točnije čitala sam zadnju rečenicu. Te dvije moćne riječi.

Volim te.

Oduvijek sam znala da me voli (na naš izopačen način, naravno), ali nikad mi to nije rekao. Pokušavala sam dokučiti zašto je to napisao i to me izluđivalo.
“Mei mei.” čula sam svoj davno zaboravljeni nadimak.
“Snake, gdje si ti opet bila? Došla si na dva dana i onda opet nestala.” mrzovoljno sam rekla.
“Ma, samo sam htjela završiti to poglavlje svog života. Sad sam službeno ovdje kao Snapeova asistentica.” bacila se u fotelju.
“Drago mi je zbog toga.” pokušala sam zvučati zainteresirano.
“Mda, vidim da si oduševljena. Kaj te muči?” izvukla se iz fotelje i sjela pored mene.
“Max.” pokazala sam joj pismo.
“Zakaj te takav problem to kaj te voli?” pomalo zbunjeno me pitala.
“Ne znam.”
“Ajde, danas je Noć Vještica. Idemo izabrati kaj ćeš obući.” pokušala me oraspoložiti.
“Ja nejdem.”
“Ideš. I nema rasprave.” energično je ustala i povukla me sa sobom.
“Neda mi se.”
“Nas dvije ćemo se napiti i točka.” zaključila je i odvukla me do svoje sobe (koja je bila pored naših spavaonica). Otišla je do ormara i izvukla predivnu crnu haljinu.
“Evo.” pružila mi ju je.
“Si sigurna?” pažljivo sam pitala. Nisam željela uzeti haljinu, ako nisamo bila sigurna da ju Snake ne želi.
“Sto posto.” nasmijala se.

* * * * *

Čekala sam Snake u društvenoj. Haljina mi je savršeno pristajala. Izgledala sam kao vampirica. Oči su mi bile uokvirene crnim tušem, a usne su bile krvavo crvene. Osjećala sam se predivno, ali sam osjećala neku prazninu u sebi.
“Idemo, mei mei?” Snake je bila očaravajuća. Imala je izazovnu ljubičastu haljinu i njeno samopouzdanje je bilo očito.
“Aha.” Nije mi bilo jasno zašto je Snake inzinstirala da krenemo u 9, a bal je počinjao u 8, ali mi se ionako nije dalo ići pa se nisam bunila.

Polako smo došle do Velike Dvorane. Snake je izgledala jako uzbuđeno, i cijelo vrijeme se pokušavala ne smijuljiti.
“Kaj je tebi??” živčano sam ju pitala. Bila sam loše volje, i njezino smijuljenje mi je dizalo tlak.
“Evo mirna sam.” duboko je udahnula i smirila se.
Vrata Velike Dvorane bila su zatvorena. To me malo začudilo. Slegnula sam ramenima i pokretom štapića otvorila vrata.

Velika dvorana bila je obojena u dvije meni najdraže boje. Crnu i zelenu. Vidjela sam samo jednu osobu. Njega. Bio je u odijelu, izgledao je nevjerojatno. Snake me pogurnula a onda se okrenula i otišla.
“Simbellmyne.” pomalo nervozno je rekao.
“Max, kaj se događa?”
“Zažmiri.” rekao mi je i došao do mene.
Polako sam zatvorila oči. Nisam znala što da očekujem, nisam shvaćala.
“Otvori oči.” osjetila sam kolko je nervozan, i to me prepalo.
Duboko sam udahnula i otvorila oči. Max je klečao na jednom koljenu i držao u ruci malu kutiju. Ostala sam bez riječi.
“Hoćeš li se udati za mene?”

Ležala sam u muškoj Ravenclawskoj spavaonici i pušila Royceve cigarete. Svoj Lucky Strike sam odavno završila budući da sam 7 sati provela kod Ravenclawa. Aya je ležala pored mene i čitala neku Kingovu knjigu. Lucas i Royce su izašli prije 10-ak minuta uz brzo: “Vraćamo se za par minuta.” Nismo se ni trudile dokučiti kud su nestali.

“Aya, kaj mi radimo tu? Ovi blesani su otišli.” pitala sam štapićem oblikujući dim cigarete u savršen tamni znamen.
“Pa rekli su da se brzo vraćaju.” odgovorila je pogleda zaljepljenog za knjigu.
“A valjda...” rekla sam i potegnula još jedan dim.
“Ta-dam!” vrata spavaonice naglo su se otvorila, a Lucas i Royce su ušli noseći dvije zdjelice. Moj zbunjeni izraz lica naglo se pretvorio u oduševljenje kad sam vidjela da mi Royce nosi sladoled od karamele prekriven vrućim borovnicama. Ayina zdjelica izgledala je drugačije. Lagana voćna salata. Nasmijala sam se. S Royceom i Lucasom smo se družile mjesec dana, a već su znali što nas razveseljava.
“Thanks guys.” veselo je rekla Aya i napokon odvojila pogled od knjige.
Par minuta i zdjelicu sladoleda kasnije, pored mene više nije ležala Aya nego Royce, a njegova ruka je bila pod mojom majicom. Sekundu kasnije smijala sam se kao luda.
“Royce!! Nemoj me škakljati!” vrištala sam.
“Simmy. Nisi ti nekaj zaboravila?” čula sam Ayin glas.
“Kaj? FUCK!!!” nabrzinu sam pokupila svoje stvari i izjurila iz spavaonice ostavljajući zbunjenog Roycea iza sebe.

* * * * *

“Sorry, sorry, sorry!!” ispričavala sam se na smušeno oblačeći metlobojsku pelerinu.
“Pa dobro Simbellmyne, moraš ti baš svaki put kasniti?” Draco nije baš bio dobre volje.
“Simbellmyne? Zoveš me Simbellmyne?” šokirano sam stala s naopako obučenom pelerinom.
“Joj, što si smotana.” kroz smijeh je rekao i popeo se na metlu.
Samo sam se nacerila.
“Ajde sad se požuri. I ima da danas braniš ko nikad u životu. Ovaj trening moramo savršeno odraditi.”
Nespretno sam sjela na metlu i poletjela. Vjetar u kosi brzo mi je vratio reflekse. Obranila sam svaki pokušaj gola.
“Come on!! Idemo Draco. Gladna sam.” požurivala sam svojeg best frenda. Nisam jela ništa skoro cijeli dan, a vrijeme večere se bližilo kraju.
“Evo, evo.” ubrzao je korak.
Kad smo ušli u Veliku dvoranu bila je prepuna. Kao i svaki put kad sam ušla pogledom sam prošle preko stolova. Pogled mi se zaustavio na Gryffindorskom stolu. Točnije rečeno na kuštravoj plavoj kosi.
Alexis.
Sekundu kasnije vidjela sam dobro poznato i drago mi lice. Max je sjedio u društvu svoje sestre i njezinih prijateljica, ali mu je pogled bio usmjeren prema Slytherinskom stolu. Nije baš izgledao sretno.
“E Draco, idem do Maxa. Dođem brzo.” dobacila sam Dracu i uputila se prema Maxu.
Prolazak pored Gryffindora je bio popraćen uvredama i dobacivanjem, ali nisam obraćala pozornost.
“Ej, honey!” doviknula sam kad sam se približila Maxu. Okrenuo se, a usne su mu se razvukle u vragolast osmjeh. Došla sam do njega i sjela mu u krilo, a on mi je zauzvrat poklonio dug poljubac.
“Bljak.” čula sam Dorin glas, i osjetila ljubomorne poglede njezinih frendica. Max ju je prijekorno pogledao, a ona je samo nešto promumljala.
“Ej. Lily.” glupavo sam se nasmješila. Sad sam ja zaradila prijekoran Maxov pogled, ali nakon par riječi koje sam mu šapnula, nije više razmišljao o svojoj sestri. Ruke su mu postale nestašene, a ja sam se samo nasmijala.
“Strpi se još malo.” šapnula sam mu i poljubila ga. Kad sam se odvojila od njega vidjela sam crtež na stolu. Dosta lijep, ali vidjelo se da osoba koja ga je nacrtala nema baš iskustva. Prikazivao je Hebridskog Crnog Zmaja.
“Fali strelica na kraju repa. I kresta nije tak tupa.” nisam propustila komentirati.
Čula sam promrmljanu psovku, a onda i vidjela Dorinu frendicu kako brzo uzima crtež i gužva ga.
“A nije tak ružan. Da ja bacam svoje crteže koji su na toj razini morala bi baciti sve kaj nacrtala na prvoj godini.” podrugljivo sam rekla, još jednom poljubila Maxa i krenula prema Slytherinskom stolu.
“Kurva!” čula sam Dorin glas. “Vara te s pola škole! Ma šta pola! S cijelom školom!”
Okrenula sam se da bi vidjela Maxovu rekaciju i vidjela sam ono što sam željela. Max je samo odmahnuo rukom.
“Zna Max za Roycea?” pitala me Ash kad sam došla do Slytherina.
“Zna da ga varam. Ali to nije niš novo.” ležerno sam odgovorila i uzela 2 kroasana i komad dinje.
“Lucy nadam se da si spremna za party danas.” promjenila je temu Stella.
“Ljudi stvarno niste trebali.” rekla je.
“Pa nemaš svaki dan 17. rođendan!” sad se javila Aya.
“Idemo mi polako? Rekli smo da party počinje u 9, a već je prošlo 8.” Ash je ustala od stola.
“Aha, idemo.” popila sam gutljaj soka i krenula prema društvenoj.
Usput sam svratila do Gryffindorskog stola i rekla Maxu da dođe za pola sata pred našu društvenu. Nije izgledao baš oduševljeno, ali šta se mora nije teško.

* * * * *

Izašla sam iz spavaonice nakon 25 minuta. Na sebi sam imala kombinaciju koja se sastojala od crnog korzeta i otrovno zelene lepršave suknje. I naravno, šešira i marti.
“Šuti Ozzy!” rekla sam, a on je razočarano zatvorio usta.
“Ali...” pokušao se izboriti za svoje pravo na komentar.
“Šuti.” opet sam ga prekinula i otišla po Maxa. Izašla sam iz društvene i vidjela Maxa naslonjenog na zid. U polumraku sam vidjela njegove oči i pogled koji mi je uputio. Osjetila sam trnce u svakom centimetru svog tijela. Približila sam mu se i uživala u tišini narušenoj samo zvukom vlastitih koraka. Došla sam do njega i naslonila se na zid. Nije ništa rekao samo mi je pružio joint koji je imao u ruci. Potegnula sam dim i izdahnula. Nisam se ni snašla, a on me strasno poljubio. Trnci koje sam osjećala su postali intenzivniji.
Naš “the moment” su prekinuli nečiji koraci. Nevoljko smo se odvojili i ušli u društvenu.
“Honey, idem samo do Lucy. Vratim se za sekundu.” rekla sam mu oponašajući dobru ženicu i poljubila ga. Nasmijao se i rekao da joj čestitam u njegovo ime. I on je oponašao dobrog mužića.
“Ljube!!!” zaderala sam se.

Lucy se okrenula. Izgledala je predivno. Slapovi njene duge crvene kose, njen mazni pogled, tijelo božice, lice anđela. Nosila je zelenu haljinu koja je bila u savršenom kontrastu s njenom kosom. Uspjela je zasjeniti i mene u korzetu, a to nije baš lako.

Nasmijala sam se i zagrlila ju.

flashback

Sjedili smo u vlaku. Naše veselo malo društvo se zabavljalo. Stella, Draco, Zabini, Ash, Aya i ja. Bili smo na putu u Hogwarts. 4. godina. Mladi i nadobudni. Vrata odjeljka su se otvorila, a mi smo vidjeli sestre. Ista tamno-crvena kosa, iste oči boje meda.
“Je slobodno ovdje?” sramežljivo nas je pitala starija.
“Aha. Koji ste dom? Koja godina? Ne izgledate mi poznato.” odgovorila sam i odmah počela ispitivati.
“Ehm, mi smo nove. Došle smo iz Beauxbatonsa. Ja ću na 4., a Natalie na 2. godinu. Inače ja sam Lucille McGregor.” nespretno je rekla.
“McGregor? To baš ne zvuči francuski.” prokomentirala je Stella.
“Inače sam iz Škotske. Ali smo živjeli u Francuskoj od moje 7 godine.”
“Znači starci su ti išli u Hogwarts? Koji dom?” Ash je bil prva koja je pitala pitanje na koje smo svi htjeli čuti odgovor.
“Gryffindor.” tiho je odgovorila.
“A šteta. Baš si mi bila simpatična.” rekla sam i vratila se razgovoru s Dracom.

* * *
“A sad nakon razvrstavanja prvašića imamo dvije starije učenice koje treba razvrstati.” Dumbledore je rekao nakon što su se svi prvašići smjestili. Mi smo se svi okrenuli i nestrpljivo čekali.
“Lucille McGregor.”
Nespretno je dotrčala do Razredbenog Klobuka i stavila ga na glavu.
“SLYTHERIN!!”
Pljesak za našim stolom bio je zaglušujuć.
“Znala sam!!!” zaderala sam se dok je Lucy sramežljivo dolazila k nama.
“Natalie McGregor.”
Sad nam se u iščekivanju pridružila i Lucy.
“SLYTHERIN!!!”
Opet se prolomio zaglušujući pljesak.

/end of flashback

Party u Ravenclawskoj društvenoj bio je dobar, skoro ko naš Slytherinski, a to govori puno. Neki band je svirao i bili su prilično dobri. Kad smo ušle svi pogledi su se polako okrenuli prema nama. Čak je i band prestao svirati.
“Slytherinke? Kak to da su one tu? ” čule smo iza sebe.
“Gdje je Lucas? Ove dvije dame ga trebaju.” reako je Royce.
“To nisu nikakve dame.” čula sam Dorin glas. Aya i ja smo se samo nasmijale na njezinu primjedbu.
“Ja sam Lucas. Trebale ste me?” pojavio se iz gužve.
“Da, izgubile smo jednu okladu pa smo dobile zadatak upoznati vas.” Aya je rekla maznim glasom. Lucas i Royce su se pogledali.
“Ne znate kolko nam je drago zbog toga.” vragolasto je rekao Royce. Ja sam mu uzvratila izazovnim smješkom, dok se Aya smijala nečemu što je Lucas rekao.
“Imamo samo jednu molbu, mislim nije da nam je neugodno biti bez odjeće, ali pomalo je hladno...” počela sam govoriti.
“Treba vas zagrijati?” prekinuo me Royce.
“I to. Ali bi trebale bar nekakve majice.” završila sam.
“Idemo do naše spavaonice, već će se nešto naći.” predložio je Lucas, a Aya i ja smo se složile. Tijekom cijelog našeg razgovora pogledi muških Ravenclawa bili su fiksirani na našim tijelima, a komentari ženskog dijela bili su pomalo otrovni i jako ljubomorni.

* * *

“Pa gdje ste vi bile cijelu noć??” pitala nas je Lucy na doručku. Aya i ja smo se zagonetno nasmiješile.
“Recimo samo da su Royce i Lucas od sad dio naše ekipe.” rekla sam.
“Simmy, možeš mi objasniti zakaj na sebi imaš mušku majicu na kojoj piše ‘Ravenclaw pride’?” pitao me Zabini.
“Pa morale smo dobiti nekaj u zamjenu.” rekla je Aya kroz smijeh.
“U zamjenu za kaj??” sad se javio i Ozzy. Pogledala sam Ayu, nasmijala se, a onda mu šapnula.
“Kaj? Vi stvarno niste normalne.” rekao je i počeo se smijati.
“U zamjenu za kaj? I mene zanima.” Zabini je nestrpljivo pitao.
“U zamjenu za grudnjake.” odgovorio je Ozzy. Draco se skoro ugušio gutljajem soka od bundeve, kad je čuo.
“Vi dvije morate svaki put neko sranje napraviti, ha?” pitao nas je kad je došao k sebi.
“Nije to nikakvo sranje. To je samo zabava.” odgovorila je Aya smijući se.
“Koji grudnjak si mu dala Simmy? Ne valjda onaj s crvenim zmajem?” pitala me Stella.
“Onaj crni s zmijom. Niš posebno.” bezbrižno sam rekla.
“Onaj s kobrom?” pitao je Ozzy.
“Ne, onaj s zelenom zmijom.”
“Dobro, jer onaj s kobrom je jedan od najljepših.”
“I meni isto.” rekao je Zabini. Stella ga lagano udarila u rame.
“Ja sam tu inače.”
“Come on, znaš da ja tebe volim. Ali Simmy definitivno ima najbolje grudnjake.” rekao je smijući se ko budala.
“Dobro kaj je sad ovo? Rasprava o mojim grudnjacima? Zabrinjava me to kaj svi znate kakvi su. Kaj tolko često hodam polugola?”
“Ne, nego si se poševila sa svima, pa onda...” rekla je Aya. Primjetila sam da je French-boy (onaj novi Slytherin) zakašljao i šokirano pogledao prema nama.
“Nisam baš sa svima. To je zato jer nisam dobra u pokeru.” pokušala sam se opravdati.
“Istina, kad god igramo strip-poker ti gubiš.” zaključio je Zabini.
“No dobro, dosta o mojem skidanju.” završila sam tu raspravu.
“E Aya, ti si svjesna da nam samo još fale ‘Gryffindor pride’ majice da bi upotpunile kolekciju?” pitala sam mjenjajući temu.
“Tu ni neću imati. Ova mi se zasad najviše sviđa.” rekla je gledajući svoju ‘Ravenclaw pride’ majicu.
“Tebi se Lucas najviše sviđa, a ne majica.” počela sam s našom tipičnom zabavom – pričanje o frajerima.
“Pa zgodan je, to sam odmah rekla.”
“Stvarno sam zgodan?” Lucas je stajao pored nas. Aya ga je pogledala i kimnula. Zauzvrat on joj je poklonio jedan lijep osmjeh.
“Vidim da ste ostale u majicama.” došao je i Royce.
“Naravno, pa moramo se pohvaliti da smo već u prvoj večeri dobile dva nova frajera.” vragolasto sam rekla.
“Lucas, a da mi stavimo njihove grudnjake? Da se i mi malo hvalimo?” pitao je Royce pokušavajući zadržati ozbiljan izraz lica.
“Da, mogli bi.” Lucas je odgovorio s jednako ozbiljnim tonom.

* * *

Idućih nekoliko dana Lucas i Royce su se potpuno uklopili u našu ekipu. Za razliku od njih French-boy se družio samo s Lucy, a nas ostale je smatrao predjetinjastima. Vjerojatno zbog Ayinog i mojeg konstatnog zajebavanja. Nismo mu zamjerale jer se Lucy u njegovom društvu izgledala samopuzdanije. Ozzy je prva dva dana pokazivao znakove ljubomore, ali onda se naviknuo na nove članove našeg društva.

* * *

“Stella. Probudi se.” pokušavala sam probuditi svoju uspavanu prijateljicu. Imali smo blok sat Napitaka i nisam namjeravala opet kasniti.
“Stella diži to svoje ljeno dupe iz kreveta.” već sam bila izfrustrirana. Budući da je Stella i dalje spokojno spavala, ja sam uzela svoju veliku crnu torbu s Jackom Skellingtonom i nabila si šešir na glavu. Polako sam krenula prema učionici, usput vadeći kutiju Lucky Strikea iz torbe. Očajnički mi je trebala cigareta. Bila sam užasno loše volje. Večer prije sam imala kaznu kod McGonagallice i propustila sam party.
“God damn it! Gdje mi je zippo?” mumljala sam si u bradu. Napokon sam nakon prekopavanja cijele torbe izvukla crni zippo. Zapalila sam cigaretu i duboko potegnula.
Možda bi mi bilo bolje da sam si joint zapalila.
Pogledala sam na sat i shvatila da imam još 15 minuta prije početka predavanja. Dovukla sam se do učionice i sjela na pod. Nije još bilo nikoga. Povukla sam zadnji dim i ugasila cigaretu na zidu.
“Gospođice, vi ste svjesni da uništavate školsko vlasništvo?” čula sam nepoznati ženski glas. Polako sam podigla pogled i vidjela mladu, tamnoputu ženu. Uputila sam joj jedan od svojih ‘koji-kurac-me-gnjaviš’ pogleda i zapalila novu cigaretu.
“To bi bilo 20 bodova manje za...” zastala je.
“Da?” pitala sam s velikom dozom arogancije u glasu.
“Koji ste dom gospođice?”
“Pogađajte. Imate jedan pokušaj.” odgovorila sam u istom tonu.
“Samo jedan dom pokazuje tu dozu drskosti i arogancije. Slytherin, znači?” pitala je pomalo se smiješeći.
“Da, ponosna Slytherinka sam.”
“Onda je to 20 bodova manje za Slytherin.”
Super, u dva dana sam svoj dom koštala 50 bodova.
Izvukla sam raspored iz torbe da vidim s kojim domom imamo sat. Prije nego sam uspjela vidjeti što piše vidjela sam Roycea i Lucasa.
“Aleluja. Gdje ste vi dosad??” živčano sam ustala i usput torbom opalila osobu koja mi je
minutu prije oduzela 20 bodova.
“Mala kurva.” promrmljala je i otključala učionicu. Ja sam šokirano pogledala Roycea i Lucasa koji su mi uzvratili zbunjenim pogledima.

Desetak minuta kasnije učionica se popunila. Ashlee,Lucy i Aya su ušle među prvima. Aya se zijevajući dovukla do naše zadnje klupe i sjela.
“Who the fuck?” pitala je. Ja sam samo slegnula ramenima.
“Royce, Lucas. Imate vi možda kakvu ideju tko je to?” pitala je njih.
“Ne, izgleda da danas neće biti Snapea.” odgovorio je Lucas.
“Ash! Gdje ti je stari?” pitala sam Ashlee koja je sa Stellom bila u klupi do nas. Ashlee je pogledala prema katedri i tek tada shvatila da njezin stari nije u učionici.
“Khm, gdje je moj stari?” pitala je.
“Tko?” dobila je odgovor. Nama i dalje nepoznata žena zamahnula je štapićem, a na ploči se ispisalo:

Zoe Washburn

“To mi zvuči poznato.” promrmljala sam i pogledala Ayu. Izgledala je kao da se pokušava prisjetiti nečega.
“Simmy? Znaš...” počela je svoje pitanje.
“Ne.” odgovorila sam prije nego je završila.
“Ja i dalje nisam dobila odgovor na svoje pitanje.” Ash nas je prenula iz razmišljanja.
“Ti si pretpostavljam Ashlee?” pitala ju je Washburnica. Ash ju je malo zbunjeno pogledala i kimnula.
“Profesor Snape je odsutan.” rekla je i izvadila zelenu bilježnicu iz torbe.
“Nebi vjerovali, ali to smo i sami zaključili.” rekla sam poprilično drsko.
“Gospođice, takvim tonom se ne razgovara s profesorima.”
“Profesorice, vi ste očito zaostali.” sad je i Ayi prekipjelo.
“Aya ne želiš da tvojem domu oduzmem bodove.” rekla je, a mi smo se zbunjeno gledali.

* * *

“Ja nju poznam. 100 %.” govorila sam izlazeći iz učionice.
“Očito i ona pozna nas.” rekla je Aya.
“Ali mene je pitala koji sam dom prije nego mi je oduzela bodove. Kak to da zna tebe, a mene ne?” proganjalo me to.
“Zaboravi, Snape će se vjerojatno vratiti danas ili sutra,pa ćemo ga pitati.” rekla je Stella.
“Ljudi, idemo markirat Travarstvo?” Ash je promijenila temu.
“Uvijek!” brzo je odgovorila Stella. Svi smo znali kolko ona ne voli taj predmet.
“Meni treba joint, tak da može.” složila sam se.

* * *

Ležala sam na podu u Slytherinskoj društvenoj, zapravo ne na podu, nego na hrpi jastuka. Polako sam potegnula dim. To mi je bio već drugi joint. Prvi sam podijelila s Royceom, koji je ležao pored mene.
“Simmy, daj mi dim.” čula sam Dracov glas. Ispružila sam ruku u zrak i čekala da uzme joint.
“E Draco. Imam pitanje.” rekla sam uspravljajući se u sjedeći položaj.
“Da?” povukao je dugi dim.
“Tko je Zoe Washburn?” nestrpljivo sam pitala.
“Zoe? Ne znaš tko je Zoe? Pa kaj imaš amneziju?”
“Kaj trebala znati?”
“Se sjećaš kad si ti imala 5, a ja 6 godina? Kad smo stalno bili kod tebe, a čuvala nas je jedna 16-godišnjakinja?” pitao me.
“Kroz maglu.” odgovorila sam i prije nego je uspio išta reći, shvatila sam.
“ONA je Snake? Nemrem vjerovati. Pa Snake mi je bila ko starija sestra.” rekla sam i izjurila iz društvene. Nisam mogla vjerovati. Snake je Draca i mene naučila prve čarolije, i naučila nas je letjeti. Bila mi je uzor, i postala sam baš kao ona. Željela sam ju zagrliti. Pitati kako joj je u životu.
“Gospođice Blake.” čula sam glas iza sebe. Na licu mi se pojavio velik osmjeh.
“Snakey.” okrenula sam se.
“Simmy. Više nisi malo dijete. Promjenila si se.” govorila je pomalo sjetno. Ja sam se nasmijala i zagrlila ju.
“I Snakey kako život? Znaš muž, djeca i to. I gdje si ti bila zadnjih 10 godina??” rekla sam smijući se.
“Nemam ni muža ni djecu. Pa još sam premlada. A o mom izbivanju ću ti pričati kasnije. Sad hoću čuti o tvom životu. Martin mi je rekao da nisi baš dobra.” rekla je i počela hodati prema našoj društvenoj.

Dakle ljudi, ja počinjem opet pisati. Stvarno dugo sam izdržala bez Simmy. Ali nemrem bez nje. Uvukla mi se pod kožu.
Ali, napravit ću par promjena u priči. Dakle, prvo promjene u odnosu između mene i nekih likova. Prvo da napišem koji likovi uopće ostaju u priči.
Dakle, krenimo od meni najdražeg doma.
Ostajem ja,odnosno Simmy, ostaje Ashlee(makar više ne piše, ali njen lik je meni jako drag), Aya(u dogovoru s Ayom sam ju stavila u Slytherine). To bi bili likovi od ljudi koji pišu ili su pisali hpff. Od likova iz mojeg bolesnog uma dolaze još dva ženska lika, Stella Botwin i Lucille(odnosno Lucy) McGregor, a od muških su Claude Dupont i Ozren Parkinson. Od likova iz hp-a pojavljivat će se Draco i Zabini.
Ok, sad dom koji baš ne volim. I tu dolazi do malih promjena. Moji odnosi s Lanom i Dorom nisu više dobri. Sad su grozni. One ne vole mene i ja ne volim njih. I to se zna.
Znači u priči od Gryffindora ostaju Dora, Lana i Norah.
Ostaju mi još plavi, odnosno Ravenclawi: George Royce i Lucas Cave.
I naravno tu su još Max i Alexis.

I malo priču vraćam u prošlost, odnosno na početak godine. Jer ak nastavim gdje sam stala ubrzo više nebude Draca, Zabinija i Ozzyja u mojoj priči, a to neću.

Ja sam i dalje ista(odnosno Simmy je i dalje ista).



Ležala sam na krevetu i promatrala strop svoje sobe. Zmaj u letu. Preciznije Arkadij u letu. Ustala sam i obukla preveliku majicu Sex Pistolsa. Na mojoj zelenoj fotelji udobno su se smjestile Gia i Raissa. Stol je bio pretrpan svakakvim papirima. Moji ludi crteži. Na jednom od njih bili su nacrtani Arkadij i Ravena. Nasmijala sam se, stavila svoj crni šešir i izašla iz sobe.

Aya je već sjedila s mojim starim za stolom. Na našem obilnom stolu nalazila se svakakva hrana, ali ja sam kao i svako jutro uzela jedan kroasan i komad dinje.
“Cure, spremite se. Uskoro moramo krenuti. I Simbellmyne, mislim da si zaboravila hlače.” rekao je moj stari potpuno ozbiljno.

* * *

Na kolodvoru je bila poprilična gužva. Hrpetina prvašića nervozno je trčala od roditelja do vlaka i natrag. Pogledom sam tražila poznate. Nisam vidjela nikoga od našeg društva, ali sam vidjela Maxa.
“Aya, idem do Maxa, ti potraži ekipu.” rekla sam i joj krenula prema Maxu. Bio je u društvu svoje sestre i njezinih prijateljica. Kad su me ugledali Max je nasmijao, a Dora zakolutala očima. Umišljeno sam se nasmijala i poljubila Maxa.
“Dobro, jel vi to baš morate raditi u javnosti??” ljutito je pitala Dora. Max ju pogledao ozbiljnim pogledom, a ja sam joj uzvratila:
“Oprosti, Lily.”
Okrenula sam se i krenula prema starome i Luciusu, a iza sebe sam čula Dorin bijes.
“Pusti me da ju ubijem Lana, pusti me odmah!!! Idem ju ubiti i skratiti nam svima muke.”

Stari i Lucius su stajali pred vlakom i razgovarali o nečemu, budući da su se smijali pretpostavljala sam da nije ništa ozbiljno.
“Koga tračate?” pitala sam ih.
“Prisjećamo se naše mladosti.” odgovorio mi je Lucius. I prije nego sam stigla pitati pokazao svojim štapom na svog sina i ostatak društva. Ja sam se nasmješila kao dobra tatina curica i otišla k njima.

“Blondie!!” zaderala sam se Dracu kad sam bila blizu. Okrenuo se i zagrlio me. Nismo se vidjeli više od dva tjedna, a to je za nas jako dugo razdoblje. Pogledala sam svoje društvo. Draco, Zabini, Ash, Aya, Lucy, Stella, Ozzy. Svi Slytherini, svi odani Gospodaru Tame, a opet svi djetinjasti, neobuzdani i nestašni.
“Lucy, Stella!! Nisam vas vidjela od početka 7. mjeseca!!” zagrlila sam ih, prvo Stellu, a onda i sramežljivu Lucy.
“Idemo u vlak. Moramo naći mjesta.” dobacio je Zabini. Kimnula sam, a onda otišla do staroga i zagrlila ga. Zagrlila sam i Luciusa, a zatim odjurila u vlak koji samo što nije krenuo.

* * *

“Baš me zanimaju ovi novi učenici. Onaj Ravenclaw je stvarno zgodan.” komentirala je Aya kad smo izlazili iz Velike dvorane.
“Koji? Onaj s dužom ili onaj s kraćom kosom?” pitala sam ju zainteresirano. Moja veza s Maxom bila je neobična. Varanje je bio sastavni dio našeg odnosa.
“Onaj s dužom.” dodala je.
“Onda si ga uzmi. Meni je zgodniji onaj s kraćom.” zadovoljno sam rekla.
“A ja?” pitao me Ozzy.
“Ti šuti! Misliš da nemam oči?? Gryffindorka?” napala sam ga.
“Pa i tvoj Max je bivši Gryffindor.” odbrusio mi je i vratio je se razgovoru s Dracom.
“Lucy, a ti? Ti bi onog Francuza, ha?” Stella ju je pitala.
“Ne znam, nisam uopće razmišljala o tome.” rekla je polagano se crveneći.
“Dobro, on je Slytherin, s njim neće biti problema. Aya i ja trebamo samo jednom razgovarati s njim i tvoj je.” počela sam.
“Ne. Nemojte! Molim vas.” Lucy je sad već bila poprilično crvena.
“A daj, znaš da to volimo. Smješno je gledati dečke kad nemaju riječi.” Aya je isto bila za moju ideju.
“Da, a to kaj ja onda uvijek ispadnem kriva i kaj svi misle da sam nesposobna naći si sama dečka i to vam je smiješno?”
“Imam ja bolju ideju.” vragolasto se nasmijala Stella.
“Da?” Aya i ja smo se pretvorile u uho.
“Idemo se kladiti.” nastavila je Stella. Sad je Lucy zainteresirano slušala, a i Draco, Zabini i Ozzy su usporili s razgovorom.
“Ak Lucy uspije zbariti Francuza danas na zabavi, onda vi dvije morate nešto napraviti. Ak ne uspije onda vi možete razgovarati s njim, na onaj vaš jedinstven način.” izložila nam je Stella svoju ideju.
“A kaj bi to morale napraviti?” pitala je Aya.
“Prošetati se od naše do Ravenclawske društvene i upoznati se s ona dva nova Ravenclawa.” predložio je Draco.
“Pa to nije nikakav problem.” rekla sam.
“Bez odjeće.” nadovezao se Zabini.
Aya i ja smo se pogledale.
“Može u boksericama i grudnjacima?” pitala je Aya.
“Može.” složili su se.
“Onda dogovoreno.”

* * *

Slytherinska društvena je bila puna dima. Djelomično zbog cigareta, a djelomično zbog trave koju sam ja donijela. Svi su već bili lagano pripiti, a Aya i ja smo dijeleći joint promatrale Lucy. Bila je stvarno zgodna. Njezina duga crvena kosa i oči boje meda. Obična crna haljina još je više naglasila tu njezinu prirodnu ljepotu. Stajala je sama pored stepenica koje vode u našu spavaonicu.
“Gledajte Francuza.” dobacila nam je Stella na trenutak prekidajući svoj veoma prisan odnos s Zabinijem.
Francuz, za kojeg smo u međuvremenu saznali da se zove Claude Dupont je polako, ali sigurno išao prema Lucy. Vidjele smo njezin sramežljivi smješak, a onda je grupa djece s treće godine zauzela naše vidno polje.
“Prokleti klinci.”

Nakon nekog vremena i dva jointa do nas je dojurila Ash.
“Bare se!! Bare se!!”
“MOLIM??” bila sam šokirana. “To moram vidjeti.” potegnula sam Ayu za ruku i krenule smo direktno kroz klince s treće godine. Prizor koji smo vidjele nas je oduševio. Dupont i naša Lucy su se barili. A onda smo se sjetile.
“Oklada.” čula sam dobro poznati glas iza sebe.
“A daj Ozzy, nije to valjda bilo ozbiljno?” pitala je Aya znajući što slijedi.
“LJUDI!! MOŽE TRENUTAK TIŠINE??” zaderao se Zabini. Svi u društvenoj su se stišali, a netko je ugasio glazbu. Pogledi svih Slytherina bili su upereni u nas.
“Dakle, ove dvije dame ovdje moraju izvršiti jednu okladu. Pa bi vas zamolio da obratite pozornost. Pogotovo dečki.” Draco je izrecitirao svoj tekst i počeo se smijati. Duboko sam udahnula i pogledala Ayu.
“Ajde cure!” dobacila nam je Stella, dok je Ash pored nje umirala od smijeha.
“A kaj sad? I to je za ljude.” rekla sam Ayi i skinula haljinu. Pola dečkiju u društvenoj je počelo sliniti, a druga polovica je počela dobacivati razne komentare. Kad je Aya učinila istu stvar buka je bila nepodnošljiva.
“Idemo.” šapnula mi je i mi smo uz fućkanje izašle iz društvene. Baš kad smo mislile da ćemo jedno vrijeme biti mirne ispred nas se pojavio Snape. I Aya i ja smo se milo nasmješile i čekale njegovu reakciju.
“Simbellmyne, Aya. Kakva je ovo predstava?” pitao nas je kad je napokon došao k sebi.
“Jedna izgubljena oklada.” rekla sam.
“Ne želite znati.” nadovezala se Aya.
Snape je samo odmahnuo rukom.
“Samo pazite da vas McGonagallica ne vidi.”

Put do Ravenclawske društvene prošao je bez velikih problema. Srele smo nekoliko parova, koji vjerojatno više neće to biti i Peevesa koji nas je pratio dio puta, a onda otišao smijući se.
“A kaj sad? Trebamo Ravenclawa da bi ušle.” rekla sam Ayi.
“Sa zadovoljstvom ću biti taj.” okrenule smo se i vidjele jednog od dva nova Ravenclawa. Taj je bio moj. Odmjerio je prvo Ayu, a onda mene. Pogled mu se polako penjao mojim nogama, a onda ostatkom tijela.
“Ja sam Simbellmyne Blake, ali svi me zovu Sim ili Simmy.” veselo sam mu pružila ruku.
“George Royce.” rekao je i poljubio mi ruku. Aya se počela smijati, a i ja sam bila na rubu.
“Izgubile smo jednu okladu i zato smo tu.” rekla je Aya.
“Trebamo onog drugog novog Ravenclawa. Zadatak nam je bio upoznati vas.” ja sam nadopunila.
“Aha, Lucas je unutra, idemo?” pitao nas je i ne čekajući naš odgovor rekao odgovor na zagonetku. Vrata društvene su se otvorila a mi smo polako ušle.

Dakle. Imam strku sa školom, i nemam volje za pisanjem hpff-a, ali zato imam već započetu fantasy priču za koju mi ne manjka inspiracije, tak da očekujte da vam za tjedan dana (otprilike) javim za novi blog. Ja vas sve i dalje čitam, i uživam u vašim pričama, ali mi se više neda pisati ovu priču.

Ostavit ću je tu, jer vrlo vjerojatno ću se vratiti.

Dora, Aya. Za vas ću naći mjesto u priči, vjerojatno i za još neke ali za vas sam sigurna.

Ljudi ja vas sve volim i jako mi je drago što sam pisala.


Adresu novog bloga dobivate uskoro.

Pusa

EDIT: adresa novog bloga : mysterious eyes

“Fuck! Fuck! Fuck!” trčala sam po sobi i tražila stvari. Prvi sat sam imala Napitke i već sam kasnila 20 minuta. Sva sreća da je to ipak bio Snape, pa neću dobiti kaznu.
“FUCK!” čula sam Ash kako se dere. Pokupila sam zadnjih par stvari, ubacila ih u torbu i izašla iz spavaonice.
Ash je prekopavala hrpu papira nasred društvene.
“Zadaća, ha?” pitala sam.
“Evo je!!” izvukla je papir i potrčala. I ja za njom naravno.

“Oprostite što kasnimo profesore, bile smo…” u pola rečenice smo shvatile da ispred nas ne stoji Snape. Od šoka nisam mogla ništa reći. A i Ash je izbezumljeno stajala pored mene. Mislim, ipak je njoj Snape stari.
“50 bodova manje za Slytherine.” rekla je uštogljena krava koja je stajala ispred razreda.
“MOLIM?” napokon sam progovorila. “50 bodova?? Pa nisam nikoga ubila!”
“Još.” hladnokrvno je dodala Ash.
“Mlada damo, kakvo je to ponašanje?” kravetina se obratila Ash.
“Ja nisam nikakva dama. Gdje mi je stari?” Ash je nastavila hladnim tonom.
“Molim? Tko?” krava je bila zbunjena.
“Moj stari. Severus.”
“Naš profesor iz Napitaka.” dodala sam, i zbunjeno pogledala prema Anduril.
“Profesora Snapea nema.” dobile smo odgovor.
“Ma da?? Mi nikad nebi primjetile.” sarkastično sam odgovorila, i cijeli razred se počeo smijati.
“Ovo je prešlo svaku mjeru. Smjesta idite ravnatelju.”
Ash i ja smo se pogledale, slegnule ramenima i izašle.

Nakon par minuta hodanje po stepenicama i nabijanja s martama došle smo do Dumbledoreovog ureda. Naravno da nismo znale lozinku.
“Super. Kaj sad?” pitala sam iznervirano.
“Ne znam. Idemo naći nekog profesora.”

Pola sata smo hodale po školi i u tih pola sata nismo srele nikoga. Čak ni Peevesa. Kad smo drugi put prošle pored tamnica odlučile smo se vratiti u društvenu.

“Koji kurac je to bilo na satu?” pitala sam Anduril za vrijeme ručka.
“Kaj? Ova nova profesorica?”
“Da! Ko je ona? I zakaj nema Snapea? I gdje je Ash?” shvatila sam da je nema.
“Za Ash ne znam, za Snapea ne znam, a ova nova je profesorica Zoe Washburn. Samo je rekla da trenutno mijenja Snapea.” odgovorila mi je i utrpala još jedan kolač u usta.
Pogledala sam prema učiteljskom stolu i vidjela da Snape nije jedini profesor kojeg nema. Zapravo, za stolom su bili samo Hagrid i Washburnica. Ustala sam i otišla do Roycea. Nadala sam se da on nešto zna. Ipak je on bio poznat po svom šarmu pa je lako mogao sve saznati.
“Ej majmunče!” pozdravila sam ga.
“Ej! Rekli su mi da te danas Washburnica izbacila sa sata.” uzeo je torbu i krenuo prema izlazu.
“Aha, i Ash i ja smo trebale ići k Dumbledoreu, ali nismo znale lozinku, a nigdje nije bilo nikog od profesora.” objasnila sam mu hodajući.
“I kaj ima inače?” nastavio je s razgovorom.
“Prvo: nemam pojma gdje je Ash, i drugo: what the fuck se dogodilo s Snapom??”
“Prvo: ni je ne znam gdje je Ash, a drugo: Snapea nema.” dobila sam glupi odgovor drugi put taj dan.
“PA I JA ZNAM DA GA NEMA!!!” počela sam vikati ispred ulaza u Veliku dvoranu.
“Gospođice Blake, molim vas da se smirite inače će vaš dom gubiti bodove.” čula sam poznati glas.
“Snape!!” vrisnula sam. “Profesore gdje ste bili??” tek kad sam to rekla shvatila sam da pored njega stoje Lucius i moj stari. Brzo sam zagrlila starog, a nakon toga i Luciusa.
“Dakle, gdje ste bili profesore?” ponovila sam svoje pitanje.
“Poslovi za…” pogledao je oko sebe i kad je vidio da nitko ne prisluškuje dovršio “Gospodara.”
“Aha, sad mi je sve jasno. A kaj bude sad s onom glupom Washburnicom?”
“Znači ja sam glupa?” čula sam glas iza leđa.
Okrenula sam se i vidjela Washburnicu. Tek sam sad obratila pozornost na njezin izgled. Bila je mlada. Imala je tamnu put i kovrčavu crnu kosu. Oči su joj bile tamno zelene, a na vratu sam vidjela dio tetovaže. Rep hebridskog crnog zmaja. Bila je jako ozbiljna, ali izgledala je kao da jedva čeka da baci kletvu na nekog samo iz zabave.
“Pa, oduzela si Slytherinima 50 jebenih bodova. I poslala si Ash i mene ravnatelju.” grubo sam odgovorila.
“Simbellmyne!” stari me opomenuo, ali sam vidjela da zapravo pokušava suspregnuti smijeh.
“Ti stvarno imaš hrabrosti.” odgovorila je na moj napad.
“Znam.” okrenula sam se prema Royceu koji je cijelo vrijeme zbunjeno stajao pored mene. “Idemo naći Ash.”

Sljedeći put nisam kasnila na Napitke. Zapravo Ash i ja smo došle prve. Ušle smo u učionicu i vidjele dvije osobe. Snapea i Washburnicu.
“Ne opet ona.” prosiktala sam.
“Dobro jutro Ashlee, Simbellmyne.” uljudno nas je pozdravila.
“Hmda.” promumljale smo i sjele u zadnju klupu. Nakon par minuta skupili su se i ostali učenici. Anduril i French-boy su ušli držeći se za ruke. Ramona i Elbereth su sjele ispred nas.
“Opet ona, ha?” Elbereth je pokazala prema Washburnici.
“Aha, nadam se samo da neće Snape opet otići i prepustiti nas toj harpiji.” ljuto sam rekla.
Kad su u učionicu ušle blebetave Gryffindorke pukla sam, neverbalno sam izvela Silencio, a zatim Crucio na jednoj od njih. Bacila se na pod i pokušavala vrisnuti. Ja sam samo znakovito pogledala Snapea, a on se nasmijao svojim hladnim osmijehom.
“Trebate li možda pomoć?” pitao ju je, a svi Slytherini su se počeli smijati.

“Dakle, od sada će nam sistem rada biti malo drugačiji. Podijelit ću vas u dvije grupe. U prvoj će biti oni koji se baš i ne mogu pohvaliti znanjem Napitaka, a u drugoj će biti oni koji su napredni. I neće biti samo dva doma, nego svi.” izrecitirao je.
“Pročitati ću učenike koji će biti u naprednijoj grupi jer je njih manje.” javila se Washburnica.
“Ići ću abecednim redom i počet ću od Slytherina. Simbellmyne Lenore Blake.” pročitala je moje ime. Pogledala sam ju ljutitim pogledom jer je rekla moje drugo ime.
“Elbereth Davis. Claude Dupont. Anduril Jones. Ramona Saura Riddle. Ashlee Snape.” pročitala je dobro mi poznata Slytherinska imena.
“Ovo su bili Slytherini. Ravenclawa ima nešto manje.” nastavio je Snape umjesto nje.
“Lucas Cave. George Royce. Igor Turgenjev.”
“Hufflepuffa nema.” pomalo zlobno se nasmijala Washburnica. “I imamo samo jednu Gryffindorku. Lana Joy Roberts.”

Nas desetero je sjedilo u Snapeovom kabinetu. Promatrala sam dva Ravenclawa koji su razgovarali s Royceom. Nisam bila sigurna koji od njih je Lucas, a koji Igor, ali sam pretpostavljala. Jedan od njih je imao dugu plavu kosu, crnu Offspring majicu, traperice i crne starke, a drugi je imao kratku crnu kosu, blijedu put i bio je skroz u crnom.
“Tišina molim.” počeo je Snape. “Neću vam ništa puno objašnjavati samo ću vam reći da ćete raditi više i da će biti mnogo teže. A sad vas prepuštam profesorici Washburn.”
Nisam mogla vjerovati. Skoro sam dobila živčani slom.

“Ja nju nemrem više podnositi!” govorila sam poslije sata Royceu. “Ide mi na živce.”
“Smiri se. Meni se baš čini da te voli.” rekao je onaj plavi Ravenclaw.
“A ti si?” podigla sam obrve.
“Lucas Cave. Ti?”
“Simbellmyne Blake. Ti si Cave? Imaš možda kakve veze s Nickom Caveom?” pitala sam ga potajno se nadajući.
“Aha. To mi je stric.” odgovorio mi je kao da to ništa ne znači.
“Ja tebe volim!!” vrisnula sam i zagrlila ga. Samo me zbunjeno gledao dok je Royce pored nas umirao od smijeha.

“Upoznala bum Cavea!! Upoznala bum Cavea!!” skakala sam po društvenoj. Čekali smo da Draco, Zabini i Ozzy dođu pa da možemo imati probu.
“Upoznala bum Cavea!! Upoznala bum Cavea!!” nastavila sam sa skakanjem. Kad su došli, Draco i Ozzy su mi se počeli smijati, a Zabini je zastao.
“Cavea?” pitao je s nevjericom u glasu.
“DA!! Njegov nećak ide na 6. godinu. U Ravenclawima je. Upoznala bum Cavea!! Upoznala bum Cavea!!” odgovorila sam Zabiniju i nastavila sa svojim skakanjem.
“Čekaj malo. Ti ti ozbiljno??” sad se i Ozzy umješao.
“DA!!!” bila sam izvan sebe od sreće.
“Kome možeš zahvalit za to?” javio se Royce.
“Lucasu!” isplazila sam jezik.
“A tko te upoznao s njim?” bio je uporan.
“Snape.” i ja sam bila. Na taj odgovor smo se svi počeli smijati. Svi osim Zabinija. On je i dalje bio u šoku.